CARE021: ___dREàgänN|||||| / Dotåbåtå - THE SOUND OF A WEEPING WILLOW IN THE WIND review @ Helly Cherry webzine (in Serbian):
Circumanalis Records iako je zvanično prestao da postoji, do sada se oglasio sa dva posthumna izdanja a ovom prilikom ćemo zaviriti u ovo drugo. Šta ovde imamo? dREàgänN|||||| nam donose ambient industrial noise predele. Jedno prilično atmosferično, maglovito i tipozno iskustvo koje se u prvoj numeri lagano smiruje da bi se nastavilo istim intenzitetom u drugoj, duplo dužoj stvari i možda nešto hororičnijoj. Završava se mirno da bi vas uvelo u Dotåbåtå deo splita koji počinje mirno i atmosferično, gotovo prijatno sa pomalo kraut rok prizvuka. Ova tema/atmosfera se lagano razvija da bi u 23. minutu polako krenula tenzija i atmosferičnost prelazila u buku, ali ne neku napetu što sam ja nekako iščekivao kao neki vrhunac čitave priče. Tako da mi kraj ostaje nekako nedorečen, kao da mi fali „pesma posle“ koja bi nastavila ili završila priču... Ovo se svakako sluša u mraku radi punog utiska a konzumiranje opijata nije potrebno. Disk (a i mp3) je nabavljiv na nistavilo.net/circumanalis.
CARE019: FROSTWINTER - THE HOUR OF DECLINE review @ NecroWeb (in German):
Der Name Frostwinter lässt in der heutigen Zeit erst einmal Verbindungen zum Black Metal vermuten. Dem ist hier aber nicht so. Das Projekt Frostwinter steht für Death Industrial und ist das geistige Kind eines gewissen Andre B., der die Stücke im Alleingang bewältigt hat.
Auffällig auf "The Hour Of Decline" ist der recht hohe Anteil an rhythmusbetonten Darbietungen, welche das Bild neben Sprachsamples und allerlei düsteren Eingebungen prägen. Von daher empfehle ich speziell Anhängern des frühen Death Industrial diesen Auswurf, kratzt und lärmt es da doch an vielen Ecken. Schreie und Klagelaute erklingen in der Ferne, werden von diversen Krachcollagen wieder unterdrückt, um dann irgendwann noch einmal hervorzubrechen.
Mächtige Klangwälle türmen sich zeitweise auf, begeisternd und zugleich ebenso zerstörend in ihrer Wirkung.
Wen da jetzt die Neugier gepackt hat, dem sei zum deftigen "Jene Anthropofugale Notwendigkeit" geraten, bei welchem man seine Belastbarkeit unter Beweis stellen kann. Sehr originell und überaus positiv beitragend zum finsteren Feeling erscheint mir zudem ein klingelndes Telefon, das bei "One Day Without Existence" die Atmosphäre enorm aufzuwerten versteht.
Ein unheimlich wirkendes Lachen zeigt dann das Innere von "Pour L'éternité" auf - ist es Hohn? Oder ist es Verzweiflung, was sich da ausbreitet? Nach dieser Darbietung wirkt das folgende "Wolves Amongst The Ruins" schon fast etwas erleichternd, wohl wissend der Hoffnung, diesem Spektakel baldigst zu entkommen. Aber will man das überhaupt?
"The Hour Of Decline" gleicht einem unruhigen Albtraum, ist aufwühlend und bedrohlich, gespeist mit teils gespenstischer Atmosphäre und vielschichtigem Tiefgang. Keine Frage, hat doch der Musiker hier ein beachtliches Werk kreiert, welches für die Zukunft hoffen lässt und einen Stil aufrecht hält, der in den letzten Jahren irgendwie verloren gegangen scheint. Wer Klänge aus dem Umfeld der göttlichen Megaptera verehrt, der muss hier einfach zuschlagen und Pessimismus und Misanthropie, welche durch Ulrich Horstmann und Arthur Schopenhauer gegeben sind, sind letztendlich Bestandteile in einem Werk, das mächtig Eindruck hinterlässt. Denn Fakt ist eins, die Welt braucht mehr vom Schlage Frostwinter!
CARE019: FROSTWINTER - THE HOUR OF DECLINE review @ Helly Cherry webzine (in Serbian):
Okej, pre neki dan smo se osvrnuli na postumno Circumanalis izdanje i vreme je za još jedno. Ovoga puta predstavljamo švapski Frostwinter koji postoji kao one-man projekat od 2006. i ovo je treće izdanje. Frostwinter bi se najlakše mogao okarakterisati kao death industrial ali se ne boji da uskoči u srodne mu podpravce. Album zvuči prilično atmosferično, uz dosta old skul indastrial, dron i noiz duha. Dakle, usporeno, mračno, distorzirano, maglovito i sirovo. I teško. Tematski, The Hour of Decline je u velikoj meri inspirisan filozofijom (Niče, Šopenhauer), ali i filmom, i aktivizmom pa je ceo album angažovanog karatkera. Album je dostupan preko nistavilo.net/circumanalis bilo da volite CD bilo da volite mp3. Švabu potražite na myspace.com/frostwinter.
CARE020: MENTALNY KOLAPS / S.I.P.R.A.F.V.C.W.O.T.D.M.B.W / POWERSET AXIOM - AMBIS split tape review @ Helly Cherry webzine (in Serbian):
Circumanalis Records je negde februara meseca "zatvorio dućan". Priča se uskoro nastavlja pod novim imenom i sa novim formatom. O tome uskoro više reči. Ono što je iznenadilo su dva „posthumna“ izdanja, a sada ćemo se ukratko osvrnuti na jedno od njih. Ova tri drugara su ranije sarađivala na različite načine i samo im je falilo da se okupe oko split izdanja :). I ako čitate koliko toliko ovaj zin sa svaka od ova tri imena ste donekle upoznati i od prilike imate neku predstavu u glavi (ako niste o’ma kopajte po arhivi). Pa da krenemo, MENTALNY KOLAPS nam donosi mračni ambient industrial zvuk, prilično miran sa nekom hororičnom atmosferom iščekivanja. Meni su ovakve stvari tako filmske a ne retko i dovoljne same sebi. Pustiš traku da se vrti u plejeru a u glavi puštaš sopstveni film. Neka vrsta psihološkog projekcionog testa. S.I.P.R.A.F.V.C.W.O.T.D.M.B.W., puno ime se i ne usuđujem da odkucam, oduzelo bi i vremena i živaca. Sa ovim projektom sam imao prilike da se susretnem na sarajevskoj etiketi Zvukovina. I onda je projekat nestao. Nema više ni majspejs stranice niti bilo kakvog kontakta. Moguće je da je vaskrso samo za ovo izdanje ili se radi o nekoj neobjavljenoj traci. Kako bilo, maloprepomenuti nam u nešto preko devet minuta donosi digitalni harš zvuk. Repetitivan, posle 30 sekundi shvatiš da ovde teško da će se nešto promeniti do kraja. Ako ipak sakupiš dovoljno hrabrosti da ga odslušaš do kraja garantujem ti da će ti isprati mozak i da ćeš sebe uhvatiti kako "pevaš" kššš, kššš, kššš, kššš,... Opet zanimljivo sa tog nekog psihološkog i brejnvošing aspekta. POWERSET AXIOM je doneo opet nešto drugačiji industrial noise zvuk. Buka mašina, strojeva, fabrika, i distorziranih mašinskih hladnih (i prilično nerazumljivih) vokala u pozadini. Još jedna sumorna varijanta sutrašnjice (hmmm, dal’). Tako da zajednički naziv AMBIS i te kako paše. Na kraju moram da se osvrnem i na omot koji je kao i kod ostalih Circumanalis izdanja jako dobar. Mislim na dizajn a nekako mi miriše da je MK bio zadužen za isti (correct me if I’m wrong). Split je izdat u 21 primerak i to na kaseti pa ako ste fetišisti javite se na nistavilo.net/circumanalis. Ako ste pak MP3 fetišisti split na istoj stranici možete i skinuti.
CARE018: THIRD I - EVERYDAY MADNESS review @ Idealno & Pragmatično blog (in Serbian):
I ovlašnim pogledom na mnogobrojne samozvane spasioce i nosioce rokenrol spomenice na Balkanu, stvari su poprilično jasne. Savremena muzika odavno nije stvar od vitalnog značaja za svakodnevni život, uprkos jalovim pokušajima da se na medijske oruk mišiće ta percepcija promeni, te čitava priča, koja ipak dosta znači nekim pojedincima, ostaje na entuzijastima koji manje iznose svoje grandiozne planove u javnost a više krvavo rade za dobrobit (dobrovoljne) umetničke margine. Jedna od takvih živih relikvija je Zdenko Franjić, vlasnik legendarne zagrebačke etikete Slušaj najglasnije, koja svojim konstantnim višedecenijskim radom ubedljivo pokazuje da regionalnu muzičku scenu nema preke potrebe spasavati kada je već sasvim živa i zdrava. Zahavaljujući diskografskoj lenjosti i javašluku u Srbiji, Franjić je upao na ogroman brisani prostor, pružajući izdavačko utočište brojnim srpskim muzičarima nevoljnih na medijski diktat domaćeg šou biznisa u pokušaju. Spasavajući ih od zaborava, Franjić je bez previše pompe jedini kandidat za bistu kada bi se iste vajale za doprinos boljitku domaće scene. U nizu mnogobrojnih srpskih sastava čiji je Franjić dobrotvor, poslednja stanica je kolektiv Third I, čije je stanište raspolućeno na potezu Ćuprija-Niš. Grupa, kroz koju fluktuira nekolicina muzičara, aktivna je već nekoliko godina, a Everyday Madness je njihovo najnovije studijsko izdanje. Ovo ostvarenje prikazuje bend u nesumnjivo radikalnom muzičkom svetlu za slušalačke laike, svesno umanjujući krug zainteresovanih za njihovo stvaralaštvo surovošću muzičkog izraza koji baštine. Na tromeđi ambijenta, indastrijala i nojza, Third I slikaju savremeni život iz distopijskog ugla, u čijim kadrovima tame nema mesta ni za zrnce svetlosti. Potmula mašinska isparavanja i bučne tapiserije presečene su onespokojavajućim govornim semplovima i mestimičnim glitch ritmovima, a čitava atmosfera pretežno je nalik na kanalizacionu - mračna i memljiva, sa preovlađujućom zlokobnom tišinom koju tek katkad prekida kapanje vode iz cevi i nešto konvencionalniji, distantno profilisani instrumentarijum. Sudeći po naslovima tema, Third I sebe vide kao zvučni produžetak dadističke prakse, neku vrstu nastavljača beskompromisne anti-tradicionalističke tradicije prethodnog veka. Nema sumnje da je ova pretenzija u pogledu sastava legitimna, ali bi za višu ocenu bilo nužno isporučiti izazovnije teme. Zato Everyday Madness pretežno iscrpljuje smisao svog postojanja više kao audio test izdržljivosti nego što uspeva da nagradi slušaoca kojekakvim vanrednim uvidom u lepotu ružnoće, što je postulat na kome se zasniva čitava estetika (eksperimentalne) savremene umetnosti. Kad smo već kod toga, pomenuti estetski potencijal je prisutan, ali se na Everyday Madness tek ponekad ispoljava u kompletnoj razigranosti, kao što je to slučaj u shizodnom komadu Nylon (Fluxus and avant-garde), koji sam po sebi liči na suludo vozanje mozga u centrifugalnim obrtima bubnja veš mašine.
CARE018: THIRD I – EVERYDAY MADNESS review @ terapija.net (in Croatian):
Niško-ćuprijski majstori elektronskog sofisticiranog zvuka otplovili su u ambijentalne teritorije i napravili malo remek-djelo povezavši nekoliko vitalnih karakteristika žanra sa metaforičkom instrumentalnom fabulom kroz artistički dnevnik svakodnevice. Svega mjesec dana nakon odličnog EP-ija "Biomachina", Third I 19.II 2010. isporučuju svoj novi, ovaj puta kompletan dugosvirajući rad koji iznosi gotovo 50 minuta. Izdavač je ponovno zagrebački Circumanalis Records, a interesantno, prva edicija objavljena je samo kao audio kaseta u svega 15 komada, dok je za preostalu znatiželjnu audijenciju ponuđen download u ograničenom broju. Naravno, Third I traže i izdavača koji će objaviti i cd. Kao i uvijek do sada, Third I su ponovno potegnuli u koncept koji je ovaj puta tematski vezan uz ludilo svakodnevnog života, tako da neke skladbe već svojim samim naslovima dovoljno govore tome u prilog. Primjerice uvodna "Neurosis" sa avangardnom jazz-piano melodijom, umjereno plesne glitch skladbe "Naked souls" i "Wrong child", ambijentalna "Raison noir (crying time)" sa gnjecavim ženskim plačom – naricanjem, potom slow-down ambijentalka "Dirty (at the sea of dirt)" ili vrlo uznemirujuća "Cold estate". Album je u kontekstu razdvojen sa tri kratka skit-instrumentala "Passage one – DADA machine!", "Passage two – DADA alarm", "Passage three (DADA compactor)" koji odvajaju 4 poglavlja. Prvo je vezano uz globalnu neurotičnu klimu ljudskih svjetonazora, drugi uz emotivne preokupacije, dok su treći i četvrti zasnovani na umjetničkim, filozofskim, apstraktnim i futurističkim motivima. Naglasak na dadistički (a i glazbeno avangardne) zasnovane principe posebno su došli do izražaja u trećem i četvrtom dijelu albuma gdje su jednu kompoziciju naslovili "Tristan Tzara" po pseudonimu čuvenog rumunjskog osnivača dadaizma Sami Rostenstocka. Ujedno, ovo je i sama kulminacija albuma kroz psihodelični dekor u ambijentalnom house/ chill-out tempu koji bi dušu dao za ona prva četiri-pet čuvena The Orb ambijentalna albuma iz 90-ih (osobito "Orbus Terrarum" 1995. i "Orblivion" 1997). Posljednji dio albuma uz tek jedan svjesni minimalistički dance kompromis "Nylon (fluxus and avant-garde)" (koji je daleko od bilo kakvih krucijalnih pop predznaka) donosi dva tipična ambijentalna komada "Ctpax" i "Tabula rasa (an open box)" u kojima je naglasak stavljen na blaži oblik electro/noise-industriala, dok je posljednji vrlo kratki izvodnik "It will end in silence!" točka koja na ambijentalno nježan i ovaj puta melodičan način funkcionira kao 'konac koji djelo krasi'. Kasetna verzija sadrži još po dvije različite verzije skladbe "How Satan Gets Into Your Head" koje su ranije objavljene na split albumu sa Mein Kinder (za Smell The Stench) i prvom oficijelnom Third I albumu "When Tomorrow Hits" iz 2007. U kompletu gledano, album je od glave do pete uvijen u artističko ruho kroz profinjene pasaže, dotjerane ambijentalne sekvence i lišen je nepotrebnih eksperimenata kojima bi se popunjavao 'prazni hod'. Definitivno je posve jasno da su Third I od eksperimentalnog band-projekta izrasli u vodeću perjanicu ovozemnog electro stila sa mnogim pripadajućim sufiksima (noise, industrial, ambient, harsh, dark-wave…), tako da je poimanje eksperimentalnosti kod njih sistemom kvantiteta daje kvalitetu preraslo u stilski prepoznatljive bravure. S ravnomjerno prilagođenim odnosom undergrounda i pritajenog ambijentalnog chill-out popa, ovaj album oduševljava u svim pogledima; pun je kompaktnog istraživačkog duha koji se postepeno gradi kroz sofisticiranu fabulu, apstrakcije koje su samo formalno nadrealističke jasno su ocrtane kroz fino ugođenu sintezu minimalizma i psihodelije tek s povremenim elementima vokalnih ekspresija, tako da djelo potpuno zadovoljava i umjetničke, a i one uhu milozvučne kriterije. Da Third I prave glazbeni opus koji je za stepenicu više od trenutne ovozemne electro scene potvrdili su i ovim albumom na kojem prevladavaju njihovi savršeni principi gradnje materijala koji ne stremi u nepoznato. Tema je svjetovna i kao takva ovdje je potpuno pogođena bez ikakvih okolišanja, te shodno tome nije na odmet ne spomenuti da je riječ o jednom od njihovih ponajboljih ostvarenja koje je ovaj puta potpuno usmjereno na humanost estetike bez obzira bila ona mračna, depresivna, alarmantna ili atrificirana. Samo je šteta za ovaj tandem da i dalje ostaje užitkom za maleni krug publike, no ovaj materijal ima dovoljno velike potencijale koji bi se u nekim drugačijim okolnostima, a i na drugom mjestu mogli odraziti u sasvim širim relacijama. Ocjena albuma [1-10]: 9
CARE015: THIRD I – BIOMACHINA review @ terapija.net (in Croatian):
Third I su s ovim radom ponovno promijenili izdavača, ovaj puta su povjerenje prepustili novoj zagrebačkoj d.i.y. etiketi Circumanalis Records koja objavljuje uglavnom audio kasete, mada niti cd kao nosač zvuka nije mimoiđen. Do sada su objavili oko petnaestak izdanja, a s radom su počeli u rujnu 2009., pa koga zanima može im se obratiti… Naravno, etiketa je pokrenuta isključivo za industrial, harsh, noise, eksperimentalnu, te pripadajuću, 'čudniju' i teže probavljivu glazbenu scenu, a objavljuju uglavnom limitirana izdanja od po nekoliko desetaka primjeraka. Ovaj rad objavljen je kao cd. Od svojeg posljednjeg, fantastičnog albuma "I I I I I I I" (2009, Slušaj najglasnije/ Helly Cherry d.i.y.), Third I su počeli sve učestalije održavati koncerte, te ako će biti sreće i dobro sklopljenih dogovora bez ‘gluhog telefona’, mogli bi ih vidjeti uživo negdje i u Hrvatskoj. Ne bi bilo loše da se upakiraju sa Figurative Theatre, Tearpalm, pa i Bokerinijem ako nađe vremena za recitiranje svoje slem poezije. Jao, kakav bi to koncert bio… Govorim to iz razloga jer su Goribor u Zagrebu strahovito popularan band kome na koncerte dolaze horde obožavatelja, a ovaj paket aranžman iz Niša ništa drastičnije ne zaostaje za Saletom, Pitijem i kompanijom u zvučnom pogledu. Bokerini im je stilski i lirski najbliži, Figurative Theatre su uglavnom plesni EBM sa vrlo zvrkastim i otkačenim nastupima, Tearpalm je najbliži ambijentalnoj glazbi, dok su Third I najkompleksniji i najtvrđi eksperimentatori, no i oni povremeno ostvare poneko ‘plesnije’ djelce. Svi oni međusobno surađuju i uglavnom zajedno nastupaju, rade kolaboracije i još pregršt poslova izvan matičnih bandova, a sam Third I koji je projekt band Nenada Popovića iz Ćuprije povremeno je potpomognut suradnjom već spomenute ekipe. Za ovu priliku ponovno je udružio kompozitorske afinitete sa Peđom Živanovićem, glavom, alfom i omegom Figurative Theatre, te su ovaj puta osmislili, uvjetno rečeno, instrumentalno djelo koje je uglavnom lišeno vokalnih sekvenci izuzev nekoliko kraćih loop/ spoken-word naracija koje su poprilično nerazumljive. Po običaju, njihova djela uvijek imaju priču i koncept, a ovaj puta to je čudnovata fikcija čovjeka kao mašine. S popriličnom SF metaforičkom fabulom o cyber-futurizmu kroz samo 3 kompozicije u trajanju od 20 minuta, ovaj dvojac je ponovno osmislio intrigantnu glazbu u kojoj su prepustili mašti i eksperimentima na volju. Prva “Nerv” je skladno aranžirana sa zaglušujuće potisnutim hipnotičkim repeticijama teškog takta ritam mašine i putujućim trip-noiseom na koji je nafilan vokal koji u nerazgovjetnoj jeki priča tekst kojeg, moram priznati, nisam baš najbolje razumio zbog obilja halova i delay efekata. Atmosfera je vrlo mistična, neurozna i rastrgana, baš kao da se kidaju živci u naletu stresa. Iduća, "Cell" donosi poznatu pulsirajuću Throbbing Gristle noise ambijentalnost gdje se sa zvukovima eksperimentira do mile volje, no ovdje je prisutan kompaktan takt ritam mašine, kao i relevantno osmišljen ‘tupi’ bas efekt, tako da je skladba na nekim dionicama u plesnom temperamentu, dok je "Medulla Oblongata" teški kakofonični komad prepun vraških improvizacija i olovno sumorne, gotovo harsh-noise atmosfere. Kako stvari stoje, Third I su podarili svoju viziju ne baš optimističnog svijeta u kome vodeću ulogu imaju cyber organizmi, te je čitav materijal vrlo pogodan za neki filmski soundtrack s veoma morbidnom fabulom o predstojećem smaku svijeta. Cd je štampan u samo 50 primjeraka, objavljen je 15.I 2010., te stoga požurite jer će vrlo brzo nestati. Ocjena albuma [1-10]: 8
CARE009: MENTALNY KOLAPS – REMINISCENCE review @ Helly Cherry webzine no. 91 (in Serbian):
Pre neki dan je stiglo još jedno u nizu izdanja Circumanalis Recordsa. Izgleda postaje praksa da ako ne u svakom, onda u svakom drugom broju imamo njihove radove. Što je valjda dobar znak jel’. Kao i prošlo Clad in White izdanje i Mentalny Kolaps dolazi na kasetnom nosaču pa vidim da Circumanalis nastavlja taj (i moj moram priznati) kasetni fetiš. A MK je ovde ponudio nešto drugačiji zvuk nego ranije i lepo je videti da se ne boji poigravanja i eksperimentisanja. A MK je prolazio kroz razne faze pa je zvučao i industrial/noise i više noise a ovoga puta najmanje zvuči tako. Mada najmorbidnije do sad. Dobro, morbidno možda nije prava reč. Najjezivije, … hmm da, to je pravi izraz. A naizgled najmirnije, zapravo svojim zvukom stvara neopisivo mračnu atmosferu iščekivanja sa drone primesama. Stvari teku prilično mirno i uz osećaj stalne napetosti da bi taj tok narušavali tu i tamo koji semplovi, tonovi isl. Nekako filmska hororična atmosfera koja se može i introspektivno doživeti kao napetost u čoveku. Stvari fino uklopljene u celinu sasvim odgovarajuće zatvara druga strana na kojoj je jedna stvar pod nazivom "Emptiness Prevails" a "zvuk" potpune tišine savršeno opravdava ovaj naziv. Potražite svoj primerak na myspace.com/circumanalisrecords ili myspace.com/mentalnykolaps.
CARE008: CLAD IN WHITE – S/T review @ Helly Cherry webzine no. 87 (in Serbian):
Da li znate zašto je ova kaseta ograničena na 30 kopija? Zato što bi veći tiraž stvorio i više mučnine, nespokojstva i nemira. I zaista! Ova kaseta nosi sa sobom mrak, horor, ritual i prokletstvo. Jako minimalno ali jako atmosferično. Pojma nemam odakle je CiW ali mi zvuči istočno-evropski i paganski. Ovu kasetu čuvajte u mraku i ne pokazujete komšiluku ukoliko ne želite da dobijete etikete tipa: sektaš, izgubljen slučaj, ludak, okultista,… Circumanalis je i ovo izdanje upakovao drugačije a kako to otkrijte na myspace.com/circumanalisrecords.
CARE007: POWERSET AXIOM – PACHYMENINX review @ Helly Cherry webzine no. 85/86 (in Serbian):
Evo ga još jedno ograničeno, jako ograničeno izdanje za Circumanalis Records. Mislim da će sada uslediti neka izdavačka pauza. PA smo ranije upoznali na split kaseti sa Karmakumulatorom. Tada nam se PA predstavio kao harš noiz inspirisan bolestima srca. Sada imamo sličnu priču s’tim da je PA sada dodao dosta atmosferičnih i ambijentalnih momenata/pasaža/linija/boja svom zvuku i time napravio pomak i izbegao ponavljanje. Novi momenti pomažu da se lakše proguta skoro polučasovna harš stvar na „alfa“ strani koja sadrži četiri dela (ili poglavlja ako hoćete). Digitalni i analogni snimci, prirodno i veštačko sukobljeno je ovde. Priča se nastavlja na „omega“ strani koja u stvari sadrži tišinu, možda i preko potrebnu posle alfa terora. Omega je i simbolički kraj,… nečega. Čega, imate pola sata fore da razmišljate. Pomenuo sam da se radi o jako ograničenom tiražu od svega 11 kaseta pa požurite po svoju kopiju na myspace.com/circumanalisrecords. U međuvremenu pročitajte intervju koji je Petar dao za HC u broju 80.
CARE006: MENTALNY KOLAPS – VOID review @ Helly Cherry webzine no. 82 (in Serbian):
Mentalny Kolaps se i ovde bavio samim sobom. Void je termin koji označava prazninu. I može se reći da je to lajt motiv ovog albuma. Muzički je izabrao da se izrazi dosta atmosferično. Nema ovde napetih zvukova, samo u pozadini tek naznačenih (skiciranih) tonova koji se mogu različito interpretirati. Ambijent se gradi mirno i lagano. Atmosfera je mračna, hororična i na trenutke ritualna. Plovitćete kroz prazninu, depresiju, odvratnost, postojanje i nestajanje. U mračnoj sobi i uz malo moći empatije nije teško osetiti ove audio slike. myspace.com/mentalnykolaps, myspace.com/circumanalisrecords.
CARE004: GRUUTHAAGY – COLD IMPERIAL RUINS & CARE005: GRUUTHAAGY – DIABOLUS ROTAE (ANALOG COLLECTION 1992-2000) review @ Helly Cherry webzine no. 80 (in Serbian):
Kad smo već kod audio dokumenata pomenimo i Diabolus Rotae. Radi se i zbirci analognih snimaka između 1992-2000. Znači kako se to radilo pre kompjutera, sa živim instrumentima (ako su i korišćeni, nisu svirani na klasičan način), trakama, nasnimavanjima, kasetofonima, čekićem, lupanjem u čaše, jastuke i ko zna u šta sve ne. Za stare fanove je poslastica i verovatno jedina prilika da dođu do ovih snimaka, za nove prilika da vide kako se ni iz čega pravi nešto. Cold Imperial Ruins je drugačiji jer se radi o materijalu snimljenom pre ne više od godinu dana. Kao takvo bliže je novijem G zvuku i polazi kao industrial, da bi prešlo u mrak i već od sredine do kraja otišlo u buku. Potražite na myspace.com/circumanalisrecords.
CARE003: BIGZ – SEBWAY MISTRAL review @ Barikada (in Croatian):
Naredni demo Big Z je daleko drugačiji, no ipak stilski dosta blizak rad u kompozitorskom pogledu. Također je opsežan (74 minute) i pretežito se bazira na hipnotičkom drone/doom gitarskom instrumentalističkom tretmanu koji iz autora izlazi u eksperimentalnim ekspresijama. Prve tri skladbe "Monster of highway", "Messin' in the G yard" (15 minuta) i "Moć & razor" su razlivene psihodelične trome ekspresije gdje zaista ima svega i svačega. Jedini plesni komad s upotrebom standardnog takta ritam mašine je "Trueno & infierno" blizak Kizovom "Brutalizer" albumu s mračnim prigušenim doom vokalom koji se kasnije često pojavljuje kao popratni i posve nerazgovijetan back-sadržaj kroz kontekst cijelog materijala, a zatim slijedi opako tromi i mračni "Panzer ich auch" koji zalazi i u teritorij drone-industriala sa brojnim vokalnim uzdasima, repetativnim riffovima i improvizacijama na usnoj harmonici. U ambijentalne psycho vode otisnula se "Lovro's ong" ležernog i vrlo snenog laid-back / blues ugođaja koji odudara od gitarističkih distorzija (sa popratnim vokalima novorođenčeta, nešto poput Čoporovog albuma ŤTotabať), a u kataklizmičku atmosferu djelo se uvodi preko najduljeg komada "Hiroshima" u trajanju od skoro punih 19 minuta. Turobni ambijent kompozicije naglašen je gitarističkim tromim delayem s vokalnim repeticijama uzdaha u pulsirajućim Throbbing Gristle intervalima koji eksplodiraju negdje oko prve četvrtine skladbe. Cijeli tijek prikazane fabule je sablastan kao da se pojavljuju mrtve duše i lebde apokaliptičnim opustošenim horizontom. Vrlo dobro osmišljena i realizirana minimalistička drone-death simfonija s pratećim morbidnim repetacijama. U posljednjoj, "Sava je duboka i hladna", naziru se natruhe matičnog S.O.M. banda gdje kroz svirku na akustičnoj gitari Big Z mantra dubokim 'Gyuto Monks' vokalom istoimeni stih. Cijelo djelo je okupirano morbidnim naglaskom na smrt u različitim varijantama koje neminovno donose isti završetak - autoputevi, atomska bomba, samoubojstvo..., pa i samo rođenje. Smrt i samo smrt. Ili kako sam Big Z navodi 'svi putevi vode u smrt'. Gadno, realistično i neoptimistično. Teško je živjeti s ovakvim svjetonazorom... Ocjena (1-10): 7
CARE003: BIGZ – SEBWAY MISTRAL review @ Helly Cherry webzine no. 80 (in Serbian):
Bigz ili Big Z, nisam siguran, je projekat momka koji udara bubanj u Zagrebačkom doom metal bendu S.o.M. I kako to obično biva u zadnje vreme dao se u eksperimentisanje i samostalni izraz. To što dolazi iz jednog doom benda može od prilike da vam da ideju da se radi o jednom mračnom zvuku pre svega. Zvuk koji takođe slika atmosferu ambijentalnim pejzažima i gitarom najpre, ponegde i growl ili vrištećim vokalom. Njegove priče su melanholične, usporene, proklete, meditativne, ritualne, verovatno i introspektivne. Rekao bih i dosta ličan album a vi ga potražite na myspace.com/circumanalisrecords ili myspace.com/bigzdoomcomunity.
CARE002: V/A – MONTAGE OF HECK: A SINISTER TRIBUTE TO NIRVANA review @ Hombrezone (in Croatian):
Obzirom na parazitsko-eksploatatorsku narav glazbene industrije i činjenicu da je Nirvana odavno postala dio "kolektivne rock svijesti" (a la Doors, Beatles itd.), nema ničeg čudnog u tome što svako malo na tržištu osvane neka kompilacija ili izgubljeni live snimak Cobaina i ekipe. Iz nekih kutaka dobro skrivene povijesti i dan danas i dalje izranjaju i neobjavljene prastare snimke Hendrixa ili Dylana, pa se treba naviknuti i na nemilosrdno cijeđenje arhiva Nirvane. No, nakon deset raznih verzija "On A Plain" i debilnih internetskih rasprava o tome koja je najbolja koncertna izvedba "All Apologies", i najzagriženiji fan-kolekcionar se mora upitati koliko to ima smisla. Naravno, ne previše, no glazba Nirvane je toliko opterećena raznom sociološkom i kulturološkom prtljagom da je pred nju zaista teško stati onako kako se staje pred "običan" band. Tu na scenu stupaju drugačija pravila, uloga mitologije, glad javnosti itd. Nije milijunima ljudi samo tako jednostavno pustiti Cobaina, Grohla i Novoselica na miru. Čemu sve ovo kada je u pitanju "Montage Of Heck", kompilacija na kojoj opskurni izvođači (znače li vam što imena Tetanus, Nippercreep ili The Wealthy Primate?) obrađuju Nirvanu sa ponešto divljenja i podosta drskosti/sprdnje? Zbog toga što sam uvjeren kako bi i sam Cobain posvjedočio kako je ova kompilacija bliža duhu, stavu i glazbi Nirvane od akademskog "enciklopediranja", nekrofilskog kopanja po starim koncertnim snimcima, teoretiziranja o "grungeu" ili radova nakaradnih pojava a la Nickelback (koji dišu i žive od Cobainovog nasljeđa). Na "Montage Of Heck" (inače naslov poznatog i među Nirvana fanovima traženog Cobainovog audio kolaža iz pre-"Nevermind" razdoblja) ima svega, pa dobijate black metal Nirvanu, industrial Nirvanu, grindcore Nirvanu, krkan-metal Nirvanu itd. Naravno, kao što se i može očekivati, većina materijala je u rangu kurioziteta i cirkusarije, te zvuči kao zanimacija nekog srednjoškolskog cover banda, no osobno izdajem garanciju za dobru zabavu, i to barem za nekoliko početnih slušanja. Ipak, u nekoliko izvedbi do izražaja dolazi prava lucidnost izvođača i stvari postaju ozbiljne. Npr. vrhunski posao napravio je David E. Williams koji je na "Heart-Shaped Box" skinuo Coil do posljednjeg detalja (instrumenti, vokal, aranžman, ugođaj) i transformirao pjesmu u zlokobnu gotičku dramu. Karmakumulator se dohvatio "Milk It" te uz niz bizarnih finesa i sporadičnog zvukovlja zamijesio opaku/uvjerljivu psihozu koja ne prestaje siktati ni sekunde. Sjajno. Dobar posao napravili su i The Hypodermic Eye sa "Paper Cuts", iako se u principu nisu previše maknuli od osnovne matrice i pjesme. Prava je pak šteta kako su "Scentless Apprentice" i "Tourette’s", inače pravi mamci za bandove bučnijeg i jačeg zvuka, završili u krivim rukama (prva je tako skončala kao uvredljivo stupidni kalifornijski pop punk, a druga zvuči kao demo otpadak The Locust). U redu, u kozmičkom poretku stvari, ovo izdanje je nepotrebna groteska, no ako ste fan Nirvane, onda vam umjesto nabave nekog novog Nirvana CD/DVD deluxe boxa ili reizdanja koje će nam se gurati pod nos ove ili neke druge godine, radije preporučujem ovaj CD koji ima puno više veze s onim što je Nirvana bila: band punk ekspresije nastale iz angsta i prkosa (nije se loše ponekad prisjetiti te činjenice). Usput, za one koje nisu shvatili: da, ovo zaista je amaterski underground uradak, no ako vas pri vrednovanju i doživljavanju glazbe to smeta jer Nirvanu doživljavate samo kao "velik i važan" band, onda ionako niste shvatili ništa od onoga što ste slušajući Nirvanu mogli i trebali i… oh well, whatever, nevermind.
CARE002: V/A – MONTAGE OF HECK: A SINISTER TRIBUTE TO NIRVANA review @ Helly Cherry webzine no. 80 (in Serbian):
Huh, jako mi je teško pisati o tribjut disku omiljenog mi benda iz tinedjž perioda. Jbg, odrastalo se uz Nirvanu (Sonic Youth, Ramonse i ostale), nekako je čovek jako vezan za te bendove iz perioda odrastanja i teško prihvata ovakve nove poglede. Dobra stvar je da sam uvek bio otvoren i raspoložen za drugačiji pristup, ne u onom "ovo je skrnavljenje" tripu. Dakle Nirvana je nesumnjivo jako bitan bend mnogim generacijama a da su debelo uticali i na ljude iz andergraunda pokazuje i ova kompilacija. Skupljeno je tu dobrih 18 bendova i pojedinaca koji su dali svoje viđenje Nirvaninih klasika. Imena se i stilski jako razlikuju pa ima tu i pank roka, noiza, atmosferičnih pristupa, i tako dalje. I sami pristupi se razlikuju u smislu slaganja/odudaranja sa/od originala. Što se tiče izbora pesama, mogle su se uzeti još manje poznate stvari a da su uzete "Smells like teen spirit, Lithium, In Bloom,…" bilo bi tako mučno predvidivo… Koga izdvojiti? Evo totalno subjektivno su mi legli: shadow remember his toil, the aquaholics, david e williams (ja ovde uporno čujem Bouvijev glas :), fire walk with me (vokal kao da umire i govori poslednje reči), itd… Jedan audio dokument koji će biti zanimljiv onima sa početka teksta. myspace.com/circumanalisrecords.
CARE001: KARMAKUMULATOR / POWERSET AXIOM split tape review @ Hombrezone (in Croatian):
Nabava ovog izdanja nije isključivo stvar fetišističkog prikupljanja svega što ima veze s disharmonijom koja krči iz hrvatskog (odnosno splitskog) podzemlja, već je i ulaganje u budućnost. Naime, ne samo da se zajedničko izdanje Karmakumulator i Powerset Axiom pojavljuje na arhaičnom (a meni osobno neprežaljenom) kazetnom formatu, već dolazi uredno zapakirano u metalnom spremniku kakvog su vojnici JNA imali uz sebe za slučaj napada bojnim otrovima. Sjajna ideja primjerena žanru i estetici, a s obzirom na ograničenu količinu pakiranja, ujedno i sigurna investicija za sakupljače i špekulante/prodavače underground relikvija u nekoj daljoj budućnosti. No, neovisno o tome što će ovo izdanje evoluirati od sadašnje pozicije realizirane bizarne i genijalne ideje do statusa artifakta, ipak je bitnije osvrnuti se na 24 minute glazbe koje su ispunile vrpcu. Materijal Karmakumulator pod nazivom "40 mg Of Inner Peace" je nastavak Igorove odiseje kroz varijante zvuka klaustrofobije. U zadanih 12 minuta tako se izmjenjuju gotovo ambijentalna treperenja, reski elektronički šapat i gnjevno cijepanje atoma. Naglasak nije na otvorenoj agresiji i brzom spuštanju crne zavjese preko slušateljevih osjetila, već na prikradanju i sporom, podmuklom porobljavanju. Uvjerljivo makabrično i vrlo dobro. Powerset Axiom sa svojim "Tetralogy Of Fallot" kroči istim teritorijem, no uglavnom se zadovoljava "binarnim šuškanjem" i repeticijom. Bez ikakvog grananja zvuka i stvaranja tenzije, to je slabija i iskreno, ne pretjerano inspirativna polovica izdanja. No, ukoliko ste istinski fan ovakvog zvuka, onda vas takve stvari ionako ne zanimaju i o tome je bespredmetno diskutirati. Sve u svemu, ovu je kazetu bolje nabaviti sada nego za par godina. 30 kuna je manje od 500 kuna.
CARE001: KARMAKUMULATOR / POWERSET AXIOM split tape review @ Helly Cherry webzine no. 80 (in Serbian):
Utisak ovog izdanja je pojačao njegov format – kaseta. Taj skoro zaboravljeni nosač zvuka. Sreća pa sam kod sebe imao stari studentski kasetofon pa je uživanje moglo da počne. Oba ova izvođača su se predstavili sličnim zvukom. Svako je uradio po jednu stvar (do 9.30 min) od nekoliko celina gde su teme bile medicinske, snolike, psiho i introspektivne. Ovakvu atmosferu su predstavljali ambijentalnim osnovama da bi preko toga nadograđivali zvuke industrije i buke koja na trenutke prelazi u harš mada generalno pesme nisu napete. Utisak će sigurno pojačati pakovanje ove kasete koja je smeštena u originalne zelene limene konzerve pribora za ličnu dekontaminaciju od atomskog, biološkog i hemijskog oružja. Uz kasetu dolaze i igle, tkanina i ostali sadržaj ovog pribora. I za kraj ono što piše na kutiji „koristi odmah – postupaj brzo“. myspace.com/circumanalisrecords.
Some general info about Circumanalis Records and releases / CARE007: POWERSET AXIOM - PACHYMENINX review @ Kultura Industrialna (in Polish)
W Chorwacji, a dokładnie w Zagrzebiu ukrywa się mała wytwórnia Circumanalis Records, oczywiście działająca w ramach do-it-yourself skupia się wokół noise, industrial, drone czy ogólnego eksperymentu. Nakłady są przeważnie bardzo nikłe (jak 11 kopii na przykład). Sprawdźmy zatem co w tym hałasliwym zagłębiu buczy i trzeszczy. W zeszłym tygodniu ukazał się siódmy numer katalogowy w postacji taśmy Pwerset Axiom o tytule "Pachymeninx". To co tam się znajduje można nazwać jednym słowem – soniczny bałagan. Kolekcja przypadkowych hałasów, przesterowanych, panicznych głosow czy innych dźwięków otoczenia, kakofonia tworzona na czy to analogowych czy cyfrowych instrumentach, przeplatana mechanicznymi dźwiekami z różnych urządzeń. Typowa anty-sztuka oparta na dekonstrukcji w którą autor wsadził masę personalnych emocji jak ból, strata, dyskomfort, apatia czy nawet nihilizm. Jest to jeden 28-minutowy utwór, który po rozkręceniu się drze się, wyje i drapie w iście japońskim stylu harsh noise. Kompletnie odmienną estetykę muzyczną prezentuje mój faworyt wśród wykonawców jakich poznałem w Circumanalis Records, mianowicie Mentalny Kolaps. Płyta "Void" prezentuje siedem rozdziałów industrialnego ambient kreowanego w bardzo depresyjnej formie. Dźwięki szeleszczą, przemijają tworząc bardzo przygnębiającą zadymioną atmosferę. Chorwacki projekt z pełnym sukcesem wygenerował nieco dekadencką atmosferę. Pomimo obecnych problemów finansowych i zastopowania nowych wydawnictw, wytwórnia zobowiązuje się do poukładania wszystkiego jak najszybciej. Mam nadzieję, że się to uda. Kciuki ścieśnięte.